Tužna priča iz šume striborove

U šumi Striborovoj je bilo nešto neobićno tog jutra. U strepnji prilazih prozoru i otvaram ga.... PAS MATER, nema više oblaka! Sad će opet vrućina! No dobro, to se moralo kad tad dogodit, pa nećemo plakat...samo opsovat dva-tri puta i smirit se. Mater i Ćaća su već išli na posao, brat i sestra još spavaju ka topovi. Ja se oblačim i oderem po kutije keksa i iden van. Faks - standardno dosadan - premotaj. Dakle, sad sam opet kući, još umorniji nego kad sam se probudio. Opet sam sam u stanu, pošto je bratu i sestri škola popodne i šta drugo nego raspalit muziku na winampu sa uključenim random odabirom. Tada uleti ljubavna, dirljiva pjesma...iako sam je već par puta čuo, ovaj put me natjerala na razmišljanje. Nije sigurno najdubokoumnija pjesma ali sigurno je dirljiva. I tako se ovaj čangrizavac zamislio oko fenomena zvanog ljubav. Toliko opjevanog i proslavljenog osječaja. Iako sam pisao masu ljubavnih pjesama (što na gitari, što na papiru), sve su one bile tužne, bez happy enda. Takva je bila i ova koju sam slušao. I zapitah se ja onda - jesam li ja ikad doživio taj osječaj? Čak i ne vjerujem da jesam. Mnoge cure su mi "zgodne" i povalja bi se u slamu s njima bilo kad, ali ne bi me bilo briga da ih više ne vidim. Bile su tri-četiri cure koje su mi se stvarno sviđale i zbog kojih sam se osječao onako kako bi to trebao netko tko je "zaljubljen", ali ja ipak to nisam bio. Kod nijedne me to nije držalo duže od 4-5 dana, da bi me zatim opet počea bolit ku... di su i šta se s njima dešava. Prema curama s kojima sam bio nisam ništa osječao ništa "uzvišeno". Dakle, to ne može biti "to". Opasna je ta ljubav, spizdila je mnoge ljude...mislim....kad nekoga voliš, nije baš izgledno da će ta osoba volit baš tebe, nego nekog drugog, vjerojatno nekog ljigavca, a uostalom u ljude u koje se čovjek zaljubi budu uglavnom već "zauzeti" pa se moš je... Pa čak i ako je ljubav uzvračena to ne mora biti garancija za sreću. Dapače, uzvraćena ljubav može biti gora od neuzvraćene. Dakle, to mi se sve čini kao riskantan biznis.Ljubav je poput košnice. Da bi došao do slatkog meda moraš riskirati bolne ubode pčela (kako li sam samo ja dubokouman).Ali ipak, ništa dobro na ovom svijetu ne dolazi bez rizika, pa možda je onda ipak i dobra stvar letat ko bumbar poput onoga lika iz zadnja dva posta. Sreća prati hrabre, kažu. Pa možda je vrijeme da postanemo hrabri. Eto ja opet utonuo u filozofiju. Već sam sam sebi posta dosadan. Neću dalje pričat što se događalo taj dan, jer ionako nema bogzna šta. Prenio sam ćaći neke pločice, malo svirucka, učia za vražje ispite i iša leč spreman za nove sutrašnje poraze. Evo i teksta pjesme koji je odgovoran za cijelu ovu dosadu od posta.

I POLAKO BOLUJEM

Zid na kojoj sam ispisao ono "Volim je"
odavno je izblijedio
prve kiše su stigle sve u vodu palo je
sve ono što sam snivao

I polako bolujem
i kako to da sakrijem
kako da se radujem
radujem zbog nas...

Orah u kojeg sam urezao ljubav su posjekli
onog jutra kada sam došao po nju
šutke mi je dala do znanja da me ne voli
ja sam krijući oči stajao na pločniku

I polako bolujem
i kako to da sakrijem
kako da se radujem
radujem zbog nas...

Odlična pjesma, nabavite CD ako možete (Osmi Putnik, naravno)

Neću pričat kako je taj dan počeo jer svaki počinje isto. Preskočit ću i faks jer je i tamo sve isto. Dakle, junak naše bajke iz šume striborove se ponovo vraća u obiteljski zamak, ruča ka prase i zavali se u fotelju ka udav i počne da probavlja. Danas nema popodnevnih termina iz matematike, al' bemti $#%# moram za po ure u zubara. Pustih si ja lipo stvar "I Polako Bolujem" i odoh ja u crni bezdan zubarske čekaone. Odmah sam došao na red, i pazite ljudi - nisam kričao! Zubar mi je lipo da lizu jer sam bio dobar i ja sretan izašao, naručio još tri termina i onda zazvoni mobitel. Zove me prijo (još bolesniji od onog od jučer, samo na drugi način) da mu posudim pedalu za distorziju. A ja, dobra duša kakva već jesam kažem mu da ću mu je dat i da dođe. Momak je doša sa autom (u piz.. mater... svi voze osim mene) i odvezli se mi lipo do njegove rezidencije. Pokaza sam mu par finti (hehehe) na njegovoj gitari, koja je...khm...smeće, spržia dva - tri CD-a i otišli mi u grad. Prvo smo si kupili bocu jeftinog vina i otišli na osamljeno mjesto (jer mrzimo ljude) i to expresno riješili, a zatim se vratili među omražene ljude. Za promjenu, nas dva čupavca smo odlučili otići što se događa u šminkerskom kafiću. Brate, nisam se nimalo iznenadija. Ako postoji pakao definitivno bi takav bio. Hrpa šminkera svih uzrasta sa retardiranim metroseksualnim smiješcima, a u zraku se miješa miris gela, cigara i malizie.... U kafiću su svega bile 3 ženske (i to ne prezgodne) i par šminkera koji zuje uokolo. U tom kafiću je bio i ludi prijatelj od prošlog posta i naravno....skupia odjeb. Samo je dobia jedan, ali ipak, bile su samo 3 ženske. Ipak, mislim da sa mnom nešto nije u redu. Istina je da su nagelani metroseksualci/šminkeri ljigavi, ali ja se ipak ovako mlad već ponašam ko čangrizavi starkelja. Sve mrzim, sve mi se gadi, ništa mi ne paše... uvijek sam namrgođen, mrzim 95% ljudi itd... Uopće se ne trudim ganjat domaće mufove već svoju aktivnost svodim isključivo na ljeto. Ali ipak, na ljeto je sve lakše. Lakše se dođe do željenog cilja, čehinje se riješe brzo i bez nepotrebne filozofije. Kod domaćih žene to se sve komplicira. Uzimaju puno vremena, stalno šalju poruke i očekuju da odgovoriš, moraš ići u razne šetnjice, kupovat stvarčice i pazit na njihove "mušice". Čak i ako sve ovo i napraviš opet možeš ostat suv. Ali kad se malo bolje pogleda, takav pristup je za njih nužan ili će bit "kurve", ali danas ih na to sve manje pazi, na opće zadovoljstvo muškog roda. O.K., bio sam u kafiću....aha....onda sam iz njega lipo izaša, srao sam po svemu oko sebe i otiša kupit topli sa extra kapule (uglađen sam, zar ne?). Sreo sam kasnije svog starog prijatelja iz srednje koji je propa na faksu (još jedan u nizu). Priča mi je kako me je vidija na koncertu i kako sam bia dobar (ja nisam proturječia). Popričali o tome kako nam je u životu i ustanovili da je sve kur.. (opet). Popili smo vam tako ljudi, ja i moj prijo par pivi i pozdravili se jer je on iša doma. Nedugo poslije, izmučen svijetom, sam i ja krenuo doma i lega. Sutra se ide u nove poraze!

Tog jutro, kao i svako radnim danom, sam se probudio psujući iritatni zvuk budilice. Neki mudrijaš sa fakulteta je stavio sva predavanja najranije ujutro!No dobro, navuko onda ja rebatinke i majicu metallice prekrivenu jeans jaketom i piči van. Jutro u šumi striborovoj je bilo oblačno i bez kiše, baš onakvo kakvo volim jer ne volin kad sunce upeče u vrime kad je još rano za kupanje. Sa faksa sam otiša brže nego što sam doša i vratio se u obiteljski zamak sa kojeg se vijorio obiteljski stijeg. Pošto nikog iz familije nije bilo, feud je bio neobično miran, a ja sam naravno to debelo iskoristio i raspalio nedavno nabavljeni CD Osmog Putnika i pratio ga na gitari. Ah......osamdesete su bile godine. Zašto se nisam rodio deset - dvadeset godina prije, da ne proživljavam život u ovom narodnjačko - raperskom - pop vremenu! Di god se okrenem same pijane turbofolk seljačine ili se HDZ uvlači u šupak građanima na skupovima ne bi li dobio koji glas više na lokalnim izborima. No dobro, skrenili smo malo. Što je ono bilo....ah da - Zamak, familija, Osmi Putnik. Lipo vam ja ljudi uživam u distorziranim gitarama, ali misao na popodnevni termin matematike na faksu me j... u mozak. Tako ja, radi svog duševnog zdravlja, odlučih ne ići, jer ionako tamo stojim ka telac. Osmi Putnik i dalje trešti, a ja uzimam pivu u frižideru i palim televiziju. Okričem ja tako kanale i ustanovim (opet) da su na svakom kanalu usrane meksičke sapunice! Ajme bože... a na onoj jedinoj gdje sam u toku (ona za vrijeme ručka, pošto tad ne mogu pobjeći) svi likovi plaču za nekom ružnom babuskarom već 30 epizoda!!! Je ti debilni meksikanci dramatiziraju. Neko voli! Pazi brale, on voli! I sad će on pobit pola države i rodbine, potamanit susjede ne bi li i on/ona bili voljeni! Ma daj, ne prodaji mi tu zjake. Ali bar ako ne ništa znaju glumit, za razliku od one zabranjene ljubavi što sam jednom pogleda. Tamo glume svi ko prvašići na igrokazu! No dobro, ugasih ja konačno Osmog Putnika i uputih se u grad pjevušeći pjesmu koje se vrtila na kompu prije nego šta sam ga ugasija, kad eto ti ga đavle, sretnem jednog prijatelja iz srednje. Lik je nekoć bio donekle normalan (a onda, uopće znači "normalan"), ali sad je totalni debil. Ima curu koju navodno redovito dere, a upada svakoj ženskoj koja naleti! Dapače, bilo što prođe da je žensko i da hoda (čak mislim da ni ovo nije uvjet), napali se ka bik i odmah pila uokolo broj mobitela ili krene direktno pa skupi odjeb. Već ga je pola cura u grado odjebalo u zadnja dva dana, ali njega čisto boli k.... Jedino što me čudi je kako to njegova ženska još nije saznala jer lik leta uokolo bez ikakvog opreza! No svejedno, nije ni da me toliko briga za to. Nakon što sam se maka od njega otiša sam do jednog prijatelja s kojim sviram. Uobičajeno, gad me opet zajebaje što sam inicirao zajeb zadnje stvari na prošlom koncertu. ALI KO GA JEBE, to je bila moja avangardna izvedba pjesme, a drugi neka misle šta oće! Koncert je zapravo bio primljen vrlo dobro, posebno od strane ženske publike. Nakon kratkog međusobnog provociranja otišli smo u kafić, kad evo bika od maloprije. Momak ima vizije i snove, ali je nerealan. Oće se ubacit među naše redove, minjat nam stil i organizirat koncerte, ali se nadaleko vidi je momak veoma nerealan. Naravno, u međuvremenu se napalio na dvi prvašice i zatražio brojeve od jednog momka, a broj od treće je već ima. Jeeez, koja hodajuća bomba hormona. Nakon toga ja se lipo skupia doma, opra duga vlasi i pustia još malo dobre mjuze. Sutra se kreće u nove poraze!